Pyracantha coccinea
Pyracantha coccinea, poznata kao vatreni trn ili pirakanta, veoma je dekorativan zimzeleni ukrasni žbun koji se ističe gustim rastom, sjajnim tamnozelenim lišćem, obilnim prolećnim cvetanjem i atraktivnim crvenim do narandžastocrvenim plodovima. Posebnu dekorativnu vrednost ima tokom jeseni i zime, kada njene grane prekrivaju brojni sitni, intenzivno obojeni plodovi.
Vreme cvetanja po mesecima
Januar
Februar
Mart
April
Maj
Jun
Jul
Avgust
Septembar
Oktobar
Novembar
Decembar
Opis
Položaj i zalivanje
Pyracantha coccinea ili vaterni trn najbolje uspeva na potpuno osunčanim do polusenovitim položajima, gde razvija gust i pravilno razgranat habitus. Direktna sunčeva svetlost podstiče obilnije cvetanje i formiranje velikog broja dekorativnih plodova. Može uspešno rasti i u polusenci, ali na položajima sa nedovoljno svetlosti cvetanje i plodonošenje mogu biti slabiji.
Dobro podnosi otvorene i osunčane položaje, a zahvaljujući gustim granama pogodna je i za formiranje zaštitnih živih ograda. U područjima sa izrazito hladnim zimama preporučuje se sadnja na mestima zaštićenim od jakih zimskih vetrova.
Tokom prve godine nakon sadnje potrebno je redovno zalivanje kako bi se biljka pravilno ukorenila. Zemljište treba održavati umereno vlažnim, uz izbegavanje prekomernog natapanja i dugotrajnog zadržavanja vode oko korena.
Nakon dobrog ukorenjavanja pirakanta pokazuje veoma dobru otpornost na sušu i uglavnom zahteva dodatno zalivanje samo tokom dugotrajnih i izrazito toplih sušnih perioda. Ipak, ravnomerna vlažnost zemljišta tokom cvetanja i razvoja plodova doprinosi njihovom boljem formiranju i dužem zadržavanju na granama.
Zemljište i prihrana
Pyracantha coccinea najbolje raste na umereno plodnim, rastresitim i dobro dreniranim zemljištima. Veoma je prilagodljiva različitim tipovima baštenskog zemljišta, uključujući peskovita, ilovasta i glinovita zemljišta, pod uslovom da nije prisutno dugotrajno zadržavanje vode.
Može uspevati na blago kiselim, neutralnim i alkalnim zemljištima. Dobro podnosi i siromašnija zemljišta, zbog čega je pogodna za sadnju na različitim lokacijama. Pyracantha coccinea ne voli teška i stalno vlažna zemljišta jer mogu dovesti do slabljenja korenovog sistema i razvoja bolesti.
Pre sadnje preporučuje se poboljšavanje strukture zemljišta dodavanjem zrelog komposta, naročito na izrazito peskovitim ili zbijenim zemljištima. Dodavanje organske materije doprinosi boljem razvoju korenovog sistema i ravnomernijem zadržavanju vlage.
Pyracantha coccinea nema velike zahteve za hranljivim materijama, pa intenzivna prihrana uglavnom nije neophodna. Na veoma siromašnim zemljištima početkom proleća može se primeniti manja količina uravnoteženog đubriva za ukrasno šiblje. Prekomernu upotrebu azotnih đubriva treba izbegavati, jer podstiče intenzivan vegetativni rast, koji može smanjiti cvetanje i formiranje plodova.
Nega i orezivanje
Pyracantha coccinea veoma dobro podnosi orezivanje i pogodna je za formiranje gustih živih ograda, zaštitnih zelenih barijera i različitih dekorativnih oblika. Može se gajiti i kao slobodno rastući žbun, pri čemu uglavnom zahteva samo povremeno korektivno orezivanje.
Glavno orezivanje preporučuje se tokom proleća, kada prođe opasnost od najjačih mrazeva. Tada je potrebno ukloniti suve, oštećene, izmrzle i nepravilno raspoređene grane. Kod starijih biljaka povremeno se može ukloniti deo najstarijih grana kako bi se podstakao razvoj novih izdanaka.
Pyracantha coccinea ili Pirakanta cveta pretežno na izdancima formiranim tokom prethodne vegetacione sezone. Zbog toga preterano orezivanje tokom proleća može smanjiti broj cvetova i plodova. Ukoliko je cilj obilno plodonošenje, preporučuje se pažljivo orezivanje nakon završetka cvetanja, uz očuvanje grana na kojima se razvijaju plodovi.
Kod biljaka koje se gaje kao živa ograda moguće je sprovesti dva do tri blaga orezivanja tokom vegetacione sezone. Međutim, intenzivno i često orezivanje može značajno smanjiti dekorativnost plodova.
Zbog izraženih i veoma oštrih trnova, prilikom orezivanja obavezno je korišćenje čvrstih zaštitnih rukavica i odgovarajuće odeće.
Period cvetanja
Pyracantha coccinea cveta tokom kasnog proleća, najčešće od maja do juna, u zavisnosti od klimatskih uslova i vremenskih prilika. U toplijim područjima cvetanje može početi nešto ranije, dok se tokom hladnijih proleća može pomeriti prema početku leta.
Cvetovi su sitni, bele boje, sa pet latica i izraženim prašnicima. Pojavljuju se u brojnim, gustim cvastima koje mogu gotovo potpuno prekriti pojedine delove biljke. Tokom glavnog perioda cvetanja stvaraju atraktivan kontrast sa sjajnim tamnozelenim lišćem.
Cvetovi privlače pčele i druge korisne oprašivače. Nakon uspešnog oprašivanja razvijaju se sitni, okruglasti plodovi koji tokom leta postepeno sazrevaju i menjaju boju.
Plodovi najčešće počinju da dobijaju intenzivnu crvenu ili narandžastocrvenu boju krajem leta i početkom jeseni. U povoljnim uslovima mogu ostati na granama tokom većeg dela zime, pružajući biljci izuzetnu dekorativnost i predstavljajući važan izvor hrane za ptice.
Obilno cvetanje i plodonošenje najbolje se postižu na osunčanim položajima, uz pravilno orezivanje i izbegavanje prekomerne upotrebe azotnih đubriva.
Otpornost i štetočine
Pyracantha coccinea je izdržljiv zimzeleni ukrasni žbun koji pokazuje veoma dobru otpornost na niske zimske temperature. Dobro ukorenjene biljke mogu podneti temperature približno od –15 do –20 °C. Otpornost zavisi od starosti biljke, trajanja mraza, izloženosti hladnim vetrovima i uslova zemljišta.
Tokom izrazito hladnih zima može doći do oštećenja lišća i mladih izdanaka, naročito kod biljaka izloženih jakim zimskim vetrovima. U kontinentalnim područjima preporučuje se sadnja na osunčanim ili polusenovitim položajima, uz dobru drenažu zemljišta. Mlade biljke i primerke gajene u saksijama preporučljivo je dodatno zaštititi tokom ekstremnih mrazeva.
Nakon ukorenjavanja pirakanta pokazuje odličnu otpornost na kraće sušne periode i dobro podnosi gradske uslove. Zbog gustog rasta, oštrih trnova i dobre prilagodljivosti pogodna je za formiranje dugotrajnih zaštitnih živih ograda.
Od štetočina povremeno se mogu pojaviti lisne vaši, vunaste vaši i gusenice. Među značajnijim bolestima izdvajaju se bakterijska plamenjača (Erwinia amylovora) i krastavost pirakante, koja može izazvati tamne pege na listovima i plodovima.
Bakterijska plamenjača može izazvati naglo sušenje cvetova, mladih izdanaka i pojedinih grana. Ukoliko se pojave simptomi, potrebno je blagovremeno ukloniti zaražene delove biljke i dezinfikovati alat za orezivanje.
Pravilnim izborom položaja, dobrom drenažom, izbegavanjem prekomerne prihrane i redovnim uklanjanjem oštećenih grana doprinosi se očuvanju zdravlja biljke i njenoj dugogodišnjoj dekorativnosti.
Napomena: Plodovi pirakante su dekorativni i nisu namenjeni za ljudsku ishranu. Zbog oštrih trnova, biljku treba pažljivo pozicionirati u vrtovima koje često koriste mala deca.
Pogledajte bogatu ponudu sadnica pirakante i drugog ukrasnog šiblja u Rasadniku INVITROS!
Pratite nas na društvenim mrežama INSTAGRAM i FACEBOOK i budite u toku sa najnovijom ponudom u našem rasadniku!


